|
Franjevački samostan Bezgriješnog začeća Blažene Djevice Marije u Karinu |
|
 Između trinaest samostana Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja samostan u Karinu je najstariji. Sagrađen je krajem dvadesetih ili sredinom tridesetih godina XV st. kao zavjet Nikole Lapsanovića i njegove Žene Elizabete od roda Bojnića na ušću rječice Karišnice, u neposrednoj blizini grada Karina kojim su gospodarili moćni hrvatski velikaši Lapsanovići, Gusići, Kurjakovići i Karlovići sve do turskih osvajanja 1527. godine. Samostanska crkva izgrađena je izvorno kao jednobrodna s pravokutnim svetištem natkrivena slomljenim kasnogotičkim svodovima. Samostanske građevine, vjerojatno iste tlocrtne dispozicije kao i danas, bile su jednokatne.
U arheološkim istraživanjima provedenim u crkvi i njezinom neposrednom okolišu nisu pronađeni ostaci nikakve sakralne građevine, te nisu potvrđena navođenja pojedinih autora o franjevačkom naslijeđivanju beneditktinskih samostanskih korijena na ovome mjestu.
Od 1514. god. pripojen je provinciji Bosni Hrvatskoj dok su svi ostali samostani na turskom području unutar provincije Bosne Srebrene. Od njezinog osnivanja do danas nalazi se u sklopu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Zacijelo je bio paljen ili rušen u više navrata o čemu nam svjedoči kronika fra Marijana Lekušća pisana od 1734. do 1740. godine, koja je dragocijeni izvor njegove tadašnje obnove započete dozvolom mletačkog dužda A. Moceniga u ispravi od 31. kolovoza 1730. god.
Obnova se nastavlja i kroz drugu polovicu XVIII st. kada je samostanu nadograđen II kat i preoblikovan zvonik stekavši uglavnom izgled zatečen do pred rušenje 1995. god. Ove su promjene uočene i dokumentirane u obnovi krajem osamdesetih godina XX st. Kroz XIX st. mijenja se unutrašnjost crkve a dovršava se podizanjem mramornog glavnog oltara početkom XX st. U Drugom svjetskom ratu oštećen je dio sjevernog krila koje je potom 1955. god. porušeno do razine prvog kata.
Sedamdesetih i osmdesetih godina izvršeni su neprimjereni kosolidacijski radovi ugradnjom beteonskih nereverzibilnih struktura, ali zadržavši u osnovnoj slici izvorni izgled kasnobaroknog rustičnog samostanskog graditeljskog sklopa.
Tijekom hrvatskog Domovinskog rata, godine 1993. samostan je srušen od strane srpskih paravojnih postrojbi. Rekonstruiran je u izvornom obliku u periodu od 1997. do 2006. godine. |
|
|
Karin, znameniti hrvatski grad, u 10. st. spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet VII tvrdeći da je izgrađen na ostacima antičkog grada Coriniuma koji je bio središte jedne od teritorijalnih zajednica antičke Liburnije. Kralj Dmitar Zvonimir dao ga je u miraz kćeri Klaudiji prilikom udaje za hrvatskog plemića Vonihu Lapčanina. |
|
|
Prva od četiri mlinice, ona kod uvira Karišnice u more, od 15. je stoljeća pripadala franjevačkom samostanu, a u 20. stoljeću franjevcima je pripadala i druga mlinica od izvora ili treća od uvira Karišnice u more, tzv. "Fratarska mlinica". Ostale mlinice , uključivo i "Paulića mlinicu" ispod izvora Karišnice, bile su u posjedu lokalnog stanovništva. |
|
|
Kulturno naslijeđe 
