Karinsko more smješteno je u Sjevernoj Dalmaciji i predstavlja zatvoreni morski zaljev u koji se ulijevaju rijeke Karišnica i Bijela. Upravo u takvim uvjetima miješanja slatke i slane vode formirao se ljekoviti mulj Karinskog mora. Prirodne karakteristike Karina- morska voda i ljekovito blato, šume i čisti zrak, povoljna mediteranska klima i lijep primorski krajolik čine izvanredan potencijal, posebice u zdravstvenom turizmu. Položaj Karina pogodan je za mnoge izlete. U krugu od 30-60 km možete posjetiti grad Zadar (zapadno od Karina), Nacionalni park Paklenica (sjeverozapadno), Vransko jezero (južno), Nacionalni park Krka (jugoistočno)...Nešto dalje jugozapadno smješteno je otočje Kornati, također nacionalni park.
Zbog svega spomenutog Karin vam jamči cjelovit i ispunjen odmor.
|
|
 Povrh Karinskog mora i usred planinskog krša, na 300 m nadmorske visine, nalazi se hidrogeološki fenomen: izvor i kanjon rijeke Bijele koja otapajući nataloženi vapnenac poprima bijelu boju
Izvor rijeke Bijele pristupačna je špilja bogata živim organizmima (skakavci, pauci, šišmiši...) dužine 225 m u kojoj su se, u nekoliko povezanih dvorana, vremenom nakupile velike količine pitke vode pročišćene prolaskom kroz kapilarni sustav stijena.
Izvor-špilje nastaju kada akumulirana podzemna voda, nailazeći na nepropusno dno špilje, izbija na površinu stvarajući otvore u stijenama. Kanjon rijeke Bijele, nastao na rasjedu dvaju brda uslojenih vapnenaca, ima nekoliko velikih slapova (najviši oko 15 m) koji u podnožju formiraju prirodne bazene prozirne zelenkaste boje zbog modrozelenih algi koje tu žive. |
|
|
  Na oko 60 km jugozapadno od Karina nalazi se Nacionalni park "Krka".
To područje proglašeno je Nacionalnim parkom 1985. god. i sedmi je Nacionalni park Hrvatske.
Smješteno je u cijelosti na području Šibensko-kninske županije, a obuhvaća površinu od 109 km2 uz tok Krke: dva kilometra nizvodno od Knina do Skradina i donji tok Čikole.
Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina podno 22 m visokog, zimi bučnog a ljeti bezvodnog Topoljskog slapa, Velikog buka ili Krčića slapa. S potopljenim dijelom ušća Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22 rijeka u Hrvatskoj. Dužina slatkovodnog vodotoka je 49, a bocatog 23,5 km. Značajni pritoci rijeke su Krčić, Kosovčica, Orašnica, Butišnica i Čikola s Vrbom.
Sa svojih sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 242 m Krka je prirodni i krški fenomen. |
|
|
Park prirode Vransko jezero |
|
 Tridesetak kilometara južno od Karina nalazi se Vransko jezero.
Kao jedno od rijetkih, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, sa izvorima pitke vode te područje osebujnih specifičnosti i bioraznolikosti 21.07.1999. g. Vransko jezero sa okolnim područjem proglašeno je Parkom prirode. Po svom položaju i karakteristikama specifično je u Hrvatskoj ali i na širem europskom prostoru. Ono je zapravo kraško polje ispunjeno boćatom vodom i predstavlja kriptodepresiju.
Dominantna karakteristika Parka je Posebni ornitološki rezervat koji je zbog svoje očuvanosti velkog tršćaka na SZ dijelu jezera kao rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti još 1983. g. dobio taj status te je uvršten u listu važnih ornitoloških područja u Europi (Important Bird Areas in Europe).
 To je neobičan kompromis i izvanredan spoj kopna i vode koji pruža utočište najraznovrsnijim biljkama i životinjama nudeći im sve što je najpotrebnije za život. Obrastao travom, rogozom, šašem i trskom nalikuje dijelom na travnjak ispresijecan plitkim barama, prekriven trajnim cvijećem sa raskošnim bojama i mnoštvom leptira, vretenaca i ostalih raznovrsnih kukaca što pogoduje životu ptica tijekom cijele godine, koje osim u rezervatu borave na cijelom području Parka. U trsci Parka prirode ljubitelji ptica mogu doživjeti nezaboravno iskustvo promatrajući iz svog skrovišta život ptica njihovo gniježđenje i brigu za mlade. Vransko jezero je "hot spot", tj. područje sa velikom raznolikošću ornitofaune do sada je zabilježeno 241 vrste ptica od kojih 102 vrste gnijezde na području Parka. Među pticama gnjezdaricama nalaze se četiri vrste ugrožene (rizične) na europskoj razini i sedam vrsta ugroženih na nacionalnom nivou. Za neke od tih ptica Park prirode Vransko jezero je jedino gnijezdilište u mediteranskom dijelu Hrvatske. Područje Parka je i vrlo važno odmorište i hranilište za cijeli niz evropskih ugroženih vrsta. Na zimovanje redovito dolazi više od 100 000 ptica vodarica.
|
|
|
Nacionalni park Paklenica |
|
 Sjeverozapadno od Karina, na udaljenosti manjoj od sat vremena vožnje nalazi se Nacionalni park Paklenica.
Ulazni, kanjonski dijelovi Male i Velike Paklenice, jedan su od temeljnih fenomena zbog svojih geoloških, hidroloških, krških, florističkih i faunističkih osobitosti.
Potoci Velika i Mala Paklenica daju veliku vrijednost čitavom području, te ga značajnije obogaćuju, a u proljeće i jesen svojom bujičnom snagom i otapanjem vapnenca produbljuju kanjon.
Oba kanjona, Velika s 14 i Mala Paklenica s 12 km, duboko su urezani u masiv južnog Velebita.  Na području parka zabilježeno je 70-ak špiljskih objekata, među kojima su najljepše špilja Manita peć i jama Vodarica. Za turistički posjet otvorena je samo špilja Manita peć.
Vodonepropusni sedimenti su smješteni ispod dobropropusnih i jako okršenih naslaga karbonatnih stijena, u proširenom dijelu Velike Paklenice, Brezimenjače i u izvorišnim dijelovima Male Paklenice te povremenog toka Orljače. Zbog toga u Nacionalnom parku Paklenica postoji nekoliko stalnih ili povremenih tokova i mnogo stalnih izvora. Stalni izvori pitke vode, koja se odlikuje izvrsnom kvalitetom su Stražbenica, Kontinovo vrilo, Crno vrilo, Velika Močila i Pećica. |
|
|
 U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.
Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota,zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom. Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s približno 238 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne površine, dok je sve ostalo morski ekosustav. 
|
|
|
Ljepote prirode 
